| Rezime: |
Nemojte se stoga ljutiti, što se prema vama u početku od¬
nosim kao prema tim neurotičnim bolesnicima. Zapravo vam
ne mogu preporučiti da me dođete slušati i po drugi put. U
tom ću vam smislu predočiti, kakvi su nedostaci neminovno
vezani uz predavanja o psihoanalizi, te s kojim se sve poteš¬
koćama sukobljava donošenje vlastitog mišljenja. Pokazat ću
vam, na koji vas način cjelokupna usmjerenost vašeg obrazo¬
vanja i sve vaše dosadašnje navike razmišljanja neizbježno
čine protivnikom psihoanalize, te koliko biste toga trebali
nadvladati sami u sebi, da biste zagospodarili tim instinktiv¬
nim opiranjem. Naravno, ne mogu unaprijed reći koliko ćete
shvatiti psihoanalizu zahvaljujući mojim objašnjenjima; me¬
đutim, mogu vam obećati, kako samim slušanjem ovih preda¬
vanja ipak nećete naučiti dosta da biste i sami mogli poduzeti
neko psihoanalitičko istraživanje, ili provesti jedno takvo lije¬
čenje. No, ako se među vama nalazi barem jedna osoba koja
se ne želi zadovoljiti samo ovim površnim upoznavanjem psi¬
hoanalize, već želi s njom stupiti u trajniju vezu, tada joj to ne
samo što ne savjetujem, već je i izravno upozoravam. Naime,
kako stvari trenutno stoje, takvim bi odabirom posve onemo¬
gućila svaki napredak u vlastitom sveučilišnom uspjehu, a
kad bi kao izučeni liječnik krenula u praksu i život, obrela bi
se u društvu koje ne bi razumjelo njena nastojanja, nepri¬
jateljski bi je i sumnjičavo promatralo i oborilo se na nju svim
onim zlim duhovima, koji njime vladaju. A možda biste upra¬
vo iz popratnih pojava rata koji danas divlja Europom mogli
otprilike procijeniti, kolike bi to mnoge legije ljudi mogle biti.
Ali, još uvijek ima dovoljno ljudi kojima ono, što bi za
njih moglo predstavljati nove spoznaje - zadržava svoju draž,
usprkos određenim neugodnostima koje sa sobom donosi. Ako
je i poneki od vas ove vrste, pa će se usprkos mojim opomena¬
ma pojaviti ovdje još poneki put, dočekat ću ga dobrodošlicom,
No, vi svi imate pravo saznati, koje su te spomenute
poteškoće psihoanalize.
Prije svega, to su teškoće u nastavi i u predavanjima, vezanim
uz psihoanalizu. U medicinskim ste predavanjima već
navikli vidjeti takvo što. Tu vidite anatomski preparat, talog
nastao kemijskom reakcijom, stezanje mišića kao rezultat nadraživanja
njegovih živaca. Kasnije vašim osjetilima izlože
bolesnika, simptome njegove bolesti, proizvode procesa oboljenja,
a u mnogim slučajevima i izoliranog uzročnika njegove
bolesti. U kirurškim ste slučajevima svjedoci zahvata,
kojima se oboljelima pruža pomoć, a i sami ih smijete pokušati
izvoditi. Čak vam i u psihijatriji prikazuju obilje promjena
izraza lica bolesnika u njegovu izmijenjenom raspoloženju,
načinu izražavanja i ponašanju, što na vas ostavlja dubok
dojam. Tako medicinski predavač preuzima na neki način
ulogu vodiča i tumača, koji vam objašnjava kao da vas prati
kroz muzej, dok vi sami stvarate odnos prema predmetu -
objektu proučavanja, te vam se čini, da ste se vlastitom spoznajom
uvjerili u postojanje novih činjenica.
Na žalost, sve ovo u psihoanalizi izgleda posve drugačije.
U analitičkom se liječenju ne događa ništa drugo, osim razmjene
riječi između analizirane osobe i liječnika. Pacijent
govori, priča o svojim proteklim događajima i dojmovima koje
oni na njega ostavljaju sada, žali se, ispovijeda svoje želje
i osjećajne pobude. Liječnik ga sluša, pokušava upravljati
tijekom njegovih misli, opominje ga, ukazuje mu na određene
smjerove, pruža mu objašnjenja i promatra reakcije razumijevanja
ili odbacivanja, koje time izaziva kod pacijenta. Neobrazovana
rodbina naših pacijenata, koja će se pokloniti samo
onome što joj je vidljivo i opipljivo, a najradije zahvatima one
vrste koje možemo vidjeti u kino-dvoranama, nikad neće propustiti
priliku da ne izrazi svoje sumnje u to.....
|
|
|
