umetnička grupa "Oblik" 1926-1939 - Vladimir Rozić

umetnička grupa "Oblik" 1926-1939 - Vladimir Rozić
Artikal: 26678 : Tezina: 0.66 kg
Zalihe: 1 u zalihama
Izdavač:
Opis: Beograd 2005, tvrdi povez, stanje skoro odlično (precrtana posveta autora), str. 220, ilustracije, latinica

1 994 RSD

Dodaj na listu

Umetnička grupa Oblik bila je jedna od najznačajnijih udruženja umetnika u Jugoslaviji između dva svetska rata. Osnovana je 1926. godine u Beogradu (Pravila grupe su doneta na sednici od 8. novembra 1930. godine a Ministarstvo unutrašnjih poslova ih je potvrdilo 20. jul 1932. godine[1].) i postojala je do 1939. Zagovarala je modernizam u tadašnjoj umetnosti i okupila je brojne srpske i jugoslovenske stvaraoce u raznim oblastima od slikarstva i vajarstva do arhitekture. Članovi Grupe bili su iz Srbije, Bosne, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Slovenije. Prvi put Grupa je izlagala na Šestoj jugoslovenskoj umetničkoj izložbi u Novom Sadu 1927. godine, a prvu samostalnu izložbu održala je u Paviljonu `Cvijeta Zuzorić` 1929. Grupa je izlagala u Beogradu 1929, 1931, 1932, 1933, 1938-1939. godine, Splitu 1930, Skoplju 1930. i 1937, Sarajevu i Banjoj Luci 1931, Zagrebu i Ljubljani 1933, Sofiji, Plovdivu i Pragu 1934, i Solunu 1937.

Osnivači Umetničke grupe Oblik bili su slikari Branko Popović, predsednik, Petar Dobrović, Jovan Bijelić, Sava Šumanović, Veljko Stanojević, Milo Milunović i Marino Tartalja, te vajari Toma Rosandić, Sreten Stojanović i Petar Palavičini. Odmah po osnivanju, Grupi su prišli Zora Petrović, Milan Konjović, Kosta Hakman, Stojan Aralica, Ivan Radović, Ignjat Job, Mihailo S. Petrov, Nikola Bešević i Mate Radmilović. Od arhitekata, u Grupi su bili Nikola Dobrović a posle raspuštanja Grupe arhitekata modernog pravca 1934. godine, priključili su se Dragiša Brašovan, Milan Zloković, Branislav Kojić i Jan Dubovi. U raznim periodima članovi Grupe, između ostalih, bili su i Đorđe Andrejević Kun, Marko Čelebonović, Risto Stijović, Milenko Šerban, Svetislav Strala.

Umetnička grupa Oblik je u procesu osavremenjivanja likovnog izraza isticala težlju ka `uporednom kretanju srpske i celokupne jugoslovenske umetnosti sa aktuelnim evropskim umetničkim tokovima`. Bili su pobornici slobode umetničkog stvaranja, ličnog izraza autora i autonomije likovne estetike. To je bila Grupa savremeno opredeljenih stvaralaca koji su se beskompromisno zalagali za aktuelne svetske umetničke tendencije gradeći na taj način najviše i najvrednije domete srpske i jugoslovenske Moderne između dva svetska rata.