Čitavu Srbiju je uzbunila vest koju je saopštio kralj Aleksandar
8. jula 1900. da je isprosio ruku Drage Lunjevice-Mašin, unuke Nikole
Lunjevice, borca u ratovima za oslobođenje Srbije. Patrijarhalni
Beograd tada nije bio spreman da prihvati za novu kraljicu ženu koja je
dvanaest godina starija od kralja, uz to i udovica. Naročito su se
ovome oštro suprostavili ministar policije Đorđe Genčić, koji je odmah
iz policijskih arhiva izvadio dvanaest dokumenata o Draginim navodnim
ljubavnicima, a iz Rusije se javila kraljica Natalija Obrenović, oštro
govoreći protiv Drage da je bila bludnica i da je nerotkinja.
Ženidbi
se naročito suprostavio bivši kralj Milan, koji je u znak protesta
napustio Srbiju i otputovao za Bukurešt, pa za Beč, gde je naredne
godine i umro. Kralj se potpuno okrenuo protiv oca, pa je čak pomilovao
i radikale, koji su ležali na robiji zbog Ivanjdanskog atentata na
kralja Milana. Kralj Aleksandar je zakazao venčanje sa Dragom Mašin za
23. jul 1900. i pozvao sve dobronamerne građana da vide za kraljicu
pravu Srpkinju, označivši novu politike da se srpski vladari žene
Srpkinjama, a ne više inostranim princezama. Vlada je zbog ove kraljeve
odluke podnela ostavke, a ministar inostranih poslova Andra Đorđević je
otišao kod beogradskog mitropolita da ga moli da ne da blagoslov mladom
kralju. Za to vreme Draga Mašin je bila predmet čaršijskih ogovaranja.
Mladi
Kralj je otišao kod beogradskog mitropolita da moli blagoslov jer se
ženi pravom Srpkinjom, na šta ga je mitropolit odbio. Kralj je zapretio
adbikacijom i odlaskom sa Dragom u Bijaric i prepuštanju zemlje bez
kralja. Mitropolit je pristao i sve je dogovoreno za venčanje
kraljevskog para u Beogradu. Još radosnije vest za Aleksandra je bila
vest da će kum na venčanju biti sam do ruski car Nikolaj II Romanov.
Na
dan venčanja, pred kućom Drage Mašin pojavili su se hiljade građana,
koji su nosili njene slike i klicali joj. Povorka je krenula prema
Sabornoj crkvi, gde se trebao obaviti čin venčanja. Sveštenici su od
ranog jutra iznosili ikone, kandila i sveće. Kralj Aleksandar se
pojavio tog jutra na venčanju u vojnoj uniformi, sa epoletama i
odlikovanjima, a Draga Mašin u venčanici od bele čipke sa brilijantskom
dijademom na glavi. U crkvi su čin venčanja obavila dva mitropolita,
episkopi i dvadeset šest arhimandrita. Počasnu pratnju su činili
oficiri srpske vojske, među njima i Dragutin Dimitrijević Apis, sa
činom kapetana. Posle obavljenog venčanja, po izlazu iz crkve, narod je
uzvikivao: „Živeo Kralj! Živela Kraljica Draga!
Kralj je održao
svečani govor gde je rekao da se od danas prekidaju bliske veze koje je
bivši kralj Milan činio sa Austro-Ugarskom i da se Srbija okreće miru i
blagostanju. Međutim, kraljica Natalija se javno u pismu odrekla svoga
sina i zažalila je što ga je rodila, a kralj Milan se javio iz Beča i
poručio da njegova noga više neće kročiti u sramotnu Srbiju kojom vlada
njegov sin i žena koja je deset godina starija od njega. Uveče, posle
venčanja, održana je svečanost u Dvoru i napravljen je počasni bal, a
jedno kolo koje je tada odigrano, po želji kralja Aleksandra, nazvano
je „Kolo Kraljice Drage.
|
-
...........