Da u Italiji ima i nešto Slavena, to se je odavna znalo, ali pri tome se je najviše mislilo na Slavene u negdašnjoj Furlanskoj vojvodini a sadašnjoj provinciji Udine, koji u samom sjeverno-istočnom kutu Italije žive uz austrijsku granicu ili bolje uz granicu Goričke i drže se Slovenaca u Goričkoj. Ali ovi Slaveni u sjeverno-istočnoj Italiji (kojih ima oko 35.000) nijesu kolonisti iz docnijega vremena, nego su amo došli zajedno s ostalijem Slovencima, kada su uopće Slovenci — negdje krajem Vl.oga vijeka — zauzeli zemlje, u kojima još dandanas žive, premda poznati poljski slavista I. Baudouin de Courtenay, koji je u naše doba dugo među njima živio i proučio njihov jezik i život, tvrdi, da jedan dio od njih govori srpskohrvatski, a opet drugi da govori mješavinu našega i slovenskoga jezika, tako da bi tada trebalo uzeti, da je i u ove krajeve mletačka vlada doselila i kolonista iz naših zemalja. Nego meni se čini, da ta tvrdnja nije dosta osnovana već da ti Slovenci u sjevernoj Italiji, kao uopće Slovenci u Goričkoj i u Istri, imaju po gdjekoju osobinu, kojom se odvajaju od ostalijeh Slovenaca a približavaju se nama; zato se ja u ovome članku ne mislim baviti oko Slavena u sjevernoj Italiji već samo oko onijeh Slavena u Italiji, a naročito u južnoj Italiji, za koje se sigurno zna, da su se docnije doselili, i među kojima sam proživio ove jeseni mjesec dana ispitujući najviše njihov jezik. Za ove Slavene u južnoj Italiji nema sumnje da su kolonisti iz docnijega vremena, jer je Jadransko more bila odviše čvrsta pregrada, a da bi se Slaveni mogli preko nje širiti na zapad još dalje od Dalmacije. Sada ima još u južnoj Italiji Slavena još samo u tri mjesta oblasti Campobasso (provincija Molise) u negdašnjoj kraljevini Napuljskoj, od prilike na istoj geografskoj visini, na kojoj su Bar i Ulcinj u Crnoj Gori ili, kada se uzme u obzir kosi položaj Jadranskoga mora, od prilike prema otoku Visu. Ta se tri mjesta zovu talijanski Acqua-viva-Collecroce, San Felice Slavo i Montemitro a naški ili, kako tamo govore... Pročitaj ceo tekst na Blogu klikom ovde