Govori branitelja u kaznenoj parnici protiv Adama Pribićevića i petdeset dvojice drugova radi zločinstva veleizdaje (Zagreb 1909)

Govori branitelja u kaznenoj parnici protiv Adama Pribićevića i petdeset dvojice drugova radi zločinstva veleizdaje (Zagreb 1909)
Oblast: Istorija
Artikal: 31444 : Tezina: 0.78 kg
Zalihe: 0 u zalihama
Izdavač:
Opis: 1. izdanje, Zagreb 1909, tvrdi povez, stanje vrlo dobro, str. 471, format: 27x20cm, latinica, vidi opis i slike

3 145 RSD

Dodaj na listu

Veleizdajnički proces je naziv za sudski proces koji su vlasti Austro-Ugarske organizovale u Zagrebu 1909. protiv 53 člana Srpske samostalne stranke. Optuženi su za saradnju sa vlastima Srbije u zaveri da se Južni Sloveni ujedine u zajedničku državu. Iako su dokazi bili slabi, osuđeni su na robiju.

Jedan od povoda procesu bio je beg u Srbiju austrijskog oficira Milana Pribićevića, mlađeg brata najuticajnijeg srpskog političara u Hrvatskoj Svetozara Pribićevića, zagovornika integralnog jugoslovenstva. Među optuženima bila su još dva njihova brata, Valerijan i Adam. Sam Svetozar Pribićević nije bio optužen jer je, kao zastupnik u Hrvatskom saboru i u mađarskom parlamentu, uživao imunitet. Sudilo se Pribićevićevim političkim idejama, kao i političkoj borbi, koju je tada vodila Hrvatsko-srpska koalicija. Vlasti su nastojale disktreditovati Koaliciju i uneti u nju razdor optužujući Srbe da su, osim legalne političke borbe, organizovali masovnu zaveru. Čista stranka prava, koju vodi Josip Frank (frankovci), u dogovoru sa bečkim vlastima učestvovala je u napadima na optužene Srbe i na Koaliciju generalno. Osnova za optužnicu bila je brošura pod naslovom Finale, kojoj je autor bio Đorđe Nastić, štampana 5. avgusta 1908. u Budimpešti.

Hapšenja su počela 18. avgusta, na rođendan cara Franca Jozefa. Istoga dana, vlasti u Beču donele su odluku o aneksiji Bosne i Hercegovine. Ta su dva događaja neposredno povezana: Beč je znao da će proglašenje aneksije izazvati evropsku krizu. Trebalo je pokazati da je postojala protivdržavna zavera sa Srbijom, čime bi se mogla opravdavati aneksija. Nakon proglašenja aneksije 6. oktobra 1908. zavladala je ozbiljna evropska diplomatska kriza, u kojoj Rusija i Engleska istupaju protiv tog postupka. Pretio je rat; optuženi su do marta 1909. sedeli u pritvoru i očekivalo se, ako rat počne, da će svi biti obešeni.

Sam proces potrajao je punih sedam meseci. Odbrana, koju je vodio Hinko Hinković, dokazivala je da su dokazi ništavni. Dokazano je da je Nastić agent-provokator; u njegovom razobličavanju učestvovao je i profesor T. Masarik, kasniji predsednik Čehoslovačke. Evropska štampa posvetila je suđenju veliku pažnju i Beč je ozbiljno diskreditovan. Ipak su optuženi proglašeni krivim i 6. oktobra 1909. osuđeni na ukupno 173 godine robije.

U knjizi su navedeni govori: Hinka Hinkovića, Srgjana Budisavljevića, Josipa Nemca, Ede Lukinića, Živka Bertića, Dušana Popovića, Aleksandra Rokanića, Nikole Gjurgjevića, Šime Mazzure, Zvonimira Španića, Pere Belobrka, Lava Mazzure, Nikole Solarića, Gustava Gaja, Bogdana Medakovića, Pere Magdića, Josipa Wintera i Milivoja Miladinovića