Savremeni pogledi br. 6-7 1936. Ilustracije: Đ. Andrejević Kun, Đ. Teodorović

Savremeni pogledi br. 6-7 1936. Ilustracije: Đ. Andrejević Kun, Đ. Teodorović
Artikal: 13804 : Tezina: 0.07 kg
Zalihe: 0 u zalihama
Opis: Slavonski Brod 1936, god. II, dvobroj 6-7 za juni-juli 1936, meki povez, stanje vrlo dobro, 2 ilustracije, latinica

0 RSD

Dodaj na listu

Izvor: http://bib.irb.hr. Časopis Savremeni pogledi izlazio je 1935. i 1936. godine u Slavonskom Brodu. Ovaj “mjesečnik za književnost, nauku i umjetnost” socijalne, prema nekim autorima i “lijeve”, profilacije uređivali su Mato Cvijić i profesor francuskoga i hrvatskoga jezika i književnosti Josip Berković. O rečenom časopisu nije pisano mnogo i o njemu se malo zna: spominje se u nekoliko enciklopedija, Miroslav Vaupotić piše o njemu u pregledu časopisa u Panorami hrvatske književnosti XX. st., a dio je magistarskoga rada Branke Škalabrin i doktorskoga rada Stjepana Blažanovića. U radu se analiziraju prijevodi i posrednički članci iz češke, slovačke i ruske književnosti. Uočavamo kontinuirano zanimanje za češku i rusku književnost, dok je slovačka književnost zastupljena samo u posljednjem, tematskom broju Savremenih pogleda u cijelosti posvećenom književnosti u tadašnjoj državnoj zajednici Čeha i Slovaka ─ Čehoslovačkoj. Ruska je književnost u dva godišta izlaženja pretežno zastupljena tekstovima koji tematiziraju pojedinačna djela i, eventualno, književne opuse pojedinih autora (uz potpuni izostanak sinteza), dok su češka i slovačka književnost podjednako predstavljene književnim i metaknjiževnim prilozima. Metodološku osnovicu rada čine novohistorističke spoznaje o subverzivnoj moći časopisa, posebice u povijesno trusnim vremenima kakve su bile 30-te godine prošloga stoljeća. Kroz istraživanje kriterija odabira pojedinih autora i detaljnu analizu priloga iz slavenskih književnosti želimo doći do odgovora na pitanje: jesu li tekstovi iz slavenskih književnosti dio razloga zbog kojega se Savremeni pogledi nisu uspjeli upisati u kanon hrvatske književnosti ili su rečeni prilozi ponajbolje što je onodobna produkcija triju književnosti imala za ponuditi svijetu, pa su kao takvi “brisali” duhovnu perifernost iz časopisa koji je izlazio na zemljopisnoj periferiji?