Pismenica serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisana - Vuk Stefanović Karadžić (1814)

Pismenica serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisana - Vuk Stefanović Karadžić (1814)
Artikal: 27146 : Tezina: 0.3 kg
Zalihe: 0 u zalihama
Opis: 1. izdanje, Beč 1814, tvrdi nakn. polukožni povez + polukožna kutija, stanje skoro odlično**, str. XI+9+106, ćirilica, vidi slike i opis

0 RSD

Dodaj na listu

Nakon sloma Prvog srpskog ustanka Vuk se preselio u Beč, 1813. godine. Tu je upoznao Jerneja Kopitara, cenzora slovenskih knjiga, na čiji je podsticaj krenuo u prikupljanje srpskih narodnih pesama, reformu ćirilice i borbu za uvođenje narodnog jezika u srpsku književnost. Vukovim reformama u srpski jezik je uveden fonetski pravopis, a srpski jezik je potisnuo slavenosrpski jezik koji je u to vreme bio jezik obrazovanih ljudi. Godine 1814. Vuk je u Beču objavio zbirku narodnih pesama koju je nazvao „Mala prostonarodna slaveno-serbska pjesnarica“. Iste godine Vuk objavljuje „Pismenicu serbskoga jezika po govoru prostoga naroda napisanu“, prvu gramatiku srpskog jezika na narodnom govoru.

Podstaknut Kopitarem i ugledajući se na gramatiku slavenosrpskog jezika, koju je u 18. veku napisao Avram Mrazović Vuk je završio svoje delo. Njegova gramatika koju je nazvao „Pismenica serbskoga jezika po Govoru prostoga naroda napisana“, izašla je u Beču 1814. Bez obzira na nedostatke ovo delo je veoma značajno jer se radi o  prvoj gramatici  govora prostog naroda srpskog. Osnovna vrednost Pismenice je bilo njeno radikalno uprošćavanje azbuke i pravopisa. Vuk je u njoj primenio Adelungov princip: „piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano“. Raniji pokušaji, poput Save Mrkalja, su bili nesistematski i neuspeli. Vuk je smatrao da svaki glas treba da ima samo jedno slovo, pa je iz dotadašnje azbuke izbacio sve nepotrebne znakove, koja su se pisala iako nisu imala svojih glasova.

Prema Stojanu Novakoviću (Srpska knjiga njeni prodavci i čitaoci u XIX veku, Beograd 1900) Pismenica je štampana u 263 primerka, od tog broja 105 knjiga poručili su Srbi iz tadašnje Srbije, dok je 158 primeraka razaslato širem tadašnje Austrougarske. Novaković je sabrao sve pretplatnike na knjigu i koliko primeraka je svaki od njih poručio. Novaković takođe navodi da je štampanje Pismenice platio Melentije Nikšić, Sveto-Studeničke Lavre arhimandrit, tadašnji nastojatelj manastira Fenek, kome je Vuk knjigu i posvetio.

** Margine knjige su obrezane. Godina štampanja na naslovnoj strani (1814) se jedva nazire. Knjige je povezana u nov polukožni povez po uzoru na poveze sa početka XIX veka. Takođe je urađena i zaštitna kutija, takođe u formi knjige polukožnog poveza. Unutrašnjost knjige u odličnom stanju, bez fleka, podvlačenja, zapisa i slično.

Klikom ovde možete prelistati primerak iz fonda Matice srpske.