Memoari - Ljubica Vl. Ljotić

Memoari - Ljubica Vl. Ljotić
Artikal: 27878 : Tezina: 0.36 kg
Zalihe: 0 u zalihama
Opis: Beograd 1990, tvrdi povez sa omotom, stanje odlično, str. 242, ćirilica

0 RSD

Dodaj na listu

Memoari - Ljubica Vl. Ljotić. Memoari u kojima je opisan život i rad Vladimira M. Ljotića.

Vladimir M. Ljotić (1846 — 1912) bio je srpski političar. Rodio se u Smederevu u uglednoj porodici Ljotić. Budući da je porodica bila odana dinastiji Karađorđević, Mita Ljotić, Vladimirov otac je morao da napusti Srbiju nakon povratka Obrenovića 1858. godine. U emigraciji je Dimitrijev otac radio kao sekretar kneza Aleksandra Karađorđevića. Dok mu je otac bio u emigraciji, Vladimir je u Srbiji počeo studije prava ali je nakon ubistva Mihaila Obrenovića 1868. zbog nezahvalne situacije za porodice-privrženike Karađorđevića, morao da napusti zemlju. U Beču je nastavio studije prava. Učestvovao je u stvaranju Ujedinjene omladine srpske 1870. U emigraciji se kretao u socijalističkom kružoku Svetozara Markovića. Trag socijalističke mladosti ostao je u njegovom prevodu Manifesta komunističke partije 1871. objavljenom prvi put na srpskom jeziku u listu Pančevac. U Srbiju se vratio nakon abdikacije kralja Milana 22. februara 1889. godine. Kada je Sava Grujić formirao radikalsku vladu 1890. godine Vladimir je postavljen za srpskog konzula u Solunu. Nakon diplomatske službe Vladimir Ljotić je nastavio da se bavi politikom, bio je predsednik smederevske opštine i narodni poslanik. Bio je jedan od deputata koji su 1903. u Ženevi pozvali Petra Karađorđevića da preuzme srpski presto. Od 1904. godine do 1909. godine ponovo je bio konzul u Solunu. Umro je 27.7. 1912. godine.[1] Njegov sin je Dimitrije Ljotić.