NA ODMORU SMO DO 5.AVG.  SLANJE I PREUZIMANJE KNJIGA OD 6. AVGUSTA

Na dvoru Karađorđevića - Zarija D. Vukićević

Na dvoru Karađorđevića - Zarija D. Vukićević
Artikal: 34998 : Tezina: 0.38 kg
Zalihe: 0 u zalihama
Izdavač: Donat graf
Opis: Beograd 2020, tvrdi povez, stanje odlično, str. 346, ćirilica, tiraž: 300

1 100 RSD

Dodaj na listu

 Zarija D. Vukićević (Valjevo, 4. jun 1899 — Opatija, 20. maj 1978) Iako rođen u Valjevu Zarija D. Vukićević je čitav svoj život proveo u Kragujevcu, gde se i školovao. Za vreme Prvog svetskog rata iz Kragujevca je sa Šumadijskom divizijom, kao dobrovoljac, krenuo na put preko Albanije i dospeo na Krf. Kasnije je, sa grupom srpskih đaka, upućen na školovanje prvo u Francusku, a potom i u Englesku. Vratio se u Kragujevac posle završenog fakulteteta u Engleskoj. Bio je jedno vreme i bibliotekar u kragujevačkoj javnoj biblioteci i u dva navrata njen upravnik. U peridu od 1924. do 1933. godine bio je profesor Muške gimnazije u Kragujevcu. Posle 1933. napustio je Kragujevac i preselio se u Beograd. Po odlasku u Beograd počinje da se bavi diplomatijom. Jedno vreme je bio sekretar i načelnik Kraljevske kancelarije a potom i angažovan i u Centralnom presbirou Kraljevine Jugoslavije.

U peridu između dva rata objavio je dve zbirke pripovedaka: Kad sudbina flertuje (1932) i Na životnim krivinama (1936). Nakon Drugog svetskog rata svoje priče je objavljivao u dnevnim novinama i književnim časopisima: beogradska Politika, Naša stvarnost, Jež i Kalendar ježa.

Iz političkih razloga, samostalne knjige nije mogao da objavljuje.

Posle njegove smrti, kragujevačka Narodna biblioteka Vuk Karadžić je objavila reprint izdanje knjige Crkva Sv. Đorđa na Oplencu, kao i knjigu pripovedaka Anglo-saksonski medaljon (2002), roman Večera u kraljevskom dvoru (2003), knjigu Eseji, predavanja, uspomene (2007) i dnevnik iz Prvog svetskog rata Tragična devetsto petnaesta: Povlačenje kroz Albaniju (2014) iz Vukićevićeve rukopisne zaostavštine. 

Preminuo je 1978. godine u Opatiji, a svoju bogatu literarnu zaostavštinu odlučio je da ostavi baš Kragujevcu gradu u kojem je po sopstvenim rečima „proveo najlepše dane svog života”.

Knjiga „Na dvoru Karađorđevića” opisuje njegov život i rad na dvoru i takozvane „dvorske suncokrete” (po autoru metaforično okretanje glave za svakom vlašću)