Vasilije Jovanović zemunski
učitelj koji je napisao i preveo više knjiga, priređivao u Zemunu
pozorišne predstave, beležio narodne pripovetke, a sem toga zabeležio je
u svojoj pesmarici stotinak narodnih pesama vojvođanske narodne lirike.
Ta njegova pesmarica iz 1805. jedan je od najznačajnih naših rukopisa
zbornika građanske lirike. Neka od prevedenih i originalnih dela su:
Sigfrig i Genoveva prevod sa nemačkog jezika 1830, Istorija Velikog
Petra, prvog imperatora i samodržca Rusije, prevod 1831, Svetolik i
Leposava 1831, Duhovna žertva prevod sa ruskog 1844, Sovjet roditeljski
1845, Mnogostradalna genoneva, jedno žalosno pozorište u pet destvija,
drugo izdanje 1851, Vojislav kralj srbski ili Razdor braće o
kraljevini, dramatičeska povjest 1852, Istorija o razereniju Troje 1852,
Momčilo vojvoda kralja Dečanskog ili dramatičeska povjest kako se Dušan
zacario 1853, Nova Milošijada ili Osvozbodenije Serbije od nesnosnog
iga turskog1833, zatim prevod Romea i Julije od nemačkog pisca Vajsa
1829. Treba napomenuti da je Vasiljević bio prvi Srbin koji je napisao
bukvar za srpsku decu Vukovim pravopisom.