Novi zavjet Gospoda našega Isusa Hrista - preveo Vuk Stef. Karadžić (Beč 1847)

Novi zavjet Gospoda našega Isusa Hrista - preveo Vuk Stef. Karadžić (Beč 1847)
Artikal: 20554 : Tezina: 0.7 kg
Zalihe: 0 u zalihama
Opis: 1. izdanje, Beč 1847, verzija bez predgovora, tvrdi orig. kožni povez, stanje skoro odlično, str. XV+1+607, 21.5cm, ćirilica, vidi slike i opis

199 900 RSD

Dodaj na listu

Novi zavjet Gospoda našega Isusa Hrista. Preveo Vuk Stefanović Karadžić. Štampana u Beču u štampariji Jermenskoga manastira 1847. godine. Verzija bez predgovora. Izuzetno lepo očuvan primerak, u originalnom kožnom povezu.


Vukov "Novi zavjet" iz 1847. godine, objavljen je u dve verzije: sa predgovorom i listom sa novom srpskom azbukom i bez predgovora i pomenutog lista. Najverovatnije objašnjenje ove razlike, ono za koje mi znamo, je sledeće: Nakon zabrane ovog prevoda, poslato je pismo o zabrani Jermenskom manastiru, gde se knjiga štampala. U manastiru su tada predali Vuku već odštampane tabake knjige, koji su sadržali predgovor, dok je kod njih ostalo stotinak primeraka na kojima predgovor još uvek nije bio odštampan. Nakon skidanja zabrane, predali su Vuku i ostatak tiraža, ali predgovor nikada nisu doštampali. Zato se verzija bez predgovora među kolekcionarima smatra ređom.

Koje su još razlike između dve verzije: Kod verzije sa pregovorom sadržaj (Gdje je što) se nalazi na drugoj strani poslednjeg lista predgovora. Kod verzije bez predgovora sadržaj je na zasebnom listu, na čijoj drugoj strani su štampane štamparske pogrješke.


 Mehitaristički manastir u Beču (Jermenski manastir) je u jednom trenutku bio jedan od najvažnijih centara štampe za srpski narod. Nakon mnogobrojnih odbijanja, a nakon dobijenog odobrenja bečke cenzure, Vuk se 1847. godine konačno odlučuje da objavi privatno izdanje. Izabrao je ovaj manastir zbog njihove visoke štamparske kulture, kao i zbog ranije uspešne saradnje. Tiraž je bio dve hiljade primeraka, a Vuk je napisao predgovor i priložio list sa novom srpskom azbukom.

Iako je po zahtevu Srpske pravoslavne crkve i kneza Miloša zabranjen uvoz Vukovog prevoda u Srbiju, ceo tiraž je rasprodat do 1853. godine. Smatrano je da je knjiga štampana od strane Propagande (Jermenski manastir) i da je štetna za pravoslavlje.  U obrazloženju je stajalo da je "druga strana" štampala Novi zavet, pri čemu se očigledno misli na Jermenski manastir, što je protumačeno kao delovanje rimske papske Propagande. Vuk se branio, pisao odgovore, molbe, žalbe i "ljubezna pisma", i radio na reviziji prevoda, pripremajući drugo izdanje. Ono je objavljeno 1857. godine u Berlinu. Vuka je branio i njegov učenik i sledbenik Đura Daničić.


Sledeće,treće izdanje, štampano je posle Vukove smrti, 1864. godine, a redosled poslanica je promenjen u današnji (prvo “kanonsko” raspoređivanje poslanica). Na izdanju iz 1864, kao i na ostalim do 1871. godine, ispravke i korekcije činio je Đura Daničić.