Svesno sučeljen sa svojim vremenom, Aristofan društvo nije prikazivao
nego ga je ispitivao. Scenske realizacije tragedija i komedija
prenosile su gledaocima određene političke poruke; istina je za
Aristofana, kao i za Brehta, bila konkretna, i uvek je proishodila iz
aktualnih okolnosti. On je prikazivao devijacije u životu polisa služeći
se prastarim sredstvima izobličavanja – groteskom i apsurdom – te
prisiljavao svoje gledaoce, koji uglavnom nisu bili voljni za takav
angažman, da sagledaju uzroke. Pozorišni mikrokosmos njegov, prepun
dinamične fantazije, metaforičan i višeznačno iskazan, u jednom je
momentu prešao granice koje je ocrtao antički atinski polis, te zazvučao
savremeno. Aristofanove komedije su izdržale probu
vremena, doživevši da budu izvođene na sceni u modernim vremenima, potom
na radiju, televiziji i filmu, te bivajući predmet prevodilačkog truda i
adaptacija. Ovaj uspeh treba pripisati duhovitom i umešnom dijalogu;
dobronamernoj ali češće malicioznoj satiri; briljantnom umeću
parodiranja, naročito kada je u pitanju kontroverzni tragičar Euripid;
ingenioznosti i inventivnosti, smešnom i zabavnom apsurdu prizora koji
se mogu porediti sa zamislima nekih modernih humorista, trupom „Monti
Pajton”, recimo; posebnom šarmu horskih lirskih deonica; na kraju, ali
ne najmanje važno, slobodi i razuzdanosti mnogih scena, prizora i
aluzija, nastalih u jedno, ipak se mora naglasiti, relativno popustljivo
vreme. U ovoj knjizi predstavljamo vam tri dela, pored čitaocima već poznate komedije Žene u narodnoj skupštini, po prvi put u prevodu na srpski tu su i Žene na prazniku Tesmoforija, tekst koji problematizuje kulturni i društveni problem položaja žena u Atinii donosi niz neprijatnih istina iz domena bračne patologije, i Pluto, komediju koja tematizuje moć i društvenu jednakost. Prevod sa starogrčkog: Dejan Acović
|