G. Ruvarac i Montenegrina - Lazar Tomanović (1899)
Knjigu "Montenegrina, prilošci za istoriju Crne Gore" napisao je i 1898. godine objavio Ilarion Ruvarac u samo 200 primeraka. Ruvarac je u ovom svom delu preispitivao izvore koje su u 19. veku koristili razni pisci prilikom rekonstruisanja istorije Crne Gore. Knjiga je izazvala burne reakcije, pa sledeće 1899. godine, Lazar Tomanović objavljuje svoje delo "G. Ruvarac i Montenegrina" u kojem preispituje Ruvarčev rad na tu temu.
Lazar Tomanović (1845-1932) bio je srpski političar, sudija, književnik i publicista. Tomanović je bio urednik „Glasa Crnogoraca“, sudija Velikog suda na Cetinju, predsednik Vlade Crne Gore i ministar inostranih poslova, ministar pravde, ministar unutrašnjih poslova, saradnik velikog broja srpskih časopisa, kalendara i listova. Zajedno sa Nikodimom Milašom, Savom Bjelanovićem i Franom Gondolom-Gundulićem, bio je lider Srpske narodne stranke na Primorju i poslanik u Dalmatinskom saboru. O svojoj narodnosti je pisao: „Zalud bih ja bio Srbin od najčistije krvi i jezika srpskoga, kada bi u meni bila duša tuđinska.”
Stavovi L. Tomanovića: Gundulićev Osman i Kačićevi Razgovori ugodni naroda slovinskoga su mu napisani srpskim jezikom, a hrvatska književnost je kasnije prihvatila srpski jezik kao svoj književni jezik. Nesreća mu je što je Srbija primila kulturu iz Karlovaca i Novog Sada i što je Beograd, pod tim uticajem, samo pisano ćirilicom smatrao da spada u srpsku književnost, ne obazirući se na duh i sadržaj napisanoga. Tako su mu prvi apostoli srpske misli na književnom polju na Primorju, Gundulić i Miošić (koji je opevao Svetog Savu), zbog pisanja latinicom, od Beograda ignorisani. Bio je protivnik odbacivanja (iz neznanja) našeg naslednog običajnog prava. Konstatovao je da je po tom pitanju zavladalo nivelisanje, koje otvara vrata komunizmu i da boljševici mogu trljati ruke, koji pripremaju naraštaj bez oca, majke, brata, sestre, bez kuće i države, bez crkve i bez Boga.
Celu, vrlo interesantnu biografiju Lazara Tomanovića pročitajte na Vikipediji.
