Što je Demosten naučio idući u školu kod najznatnijih ondašnjih ljudi i
učeći danju i noću kod svoje kuće, to upotrebi u javnom životu najpre i
najpre kao advokat. Advokaturi se on oda koje s toga, da koliko toliko
naknadi upropašćenu očevinu i da obezbedi življenje svojoj materi i
sestri, koje stoga opet, da uđe u sve odnose života, te da se tako
pripravi za političku pozornicu. Ovom prilikom da napomenemo, da se
položaj atinskog advokata u jednoj tačci sasvim razlikovao od položaja
današnjeg advokata. Atinski advokat obično ne zastupaše svoje klijente
lično pred sudom. Ovi moradoše to sami činiti po pravu atičkome, a
advokat pisaše za njih tužbe i odbrane, te se s toga i zvaše logograf
(λογογραφος) ili pisac beseda (sudskih).
Kada dakle, kao što
napomenusmo, građanstvo atinsko počne opet savetovati se o makedonskom
pitanju na glas o naprasnom Filipovom napadu na Halkidiku (s proleća
god. 351. pre Hr.), ustane mladi Demosten sasvim iznenada pre sviju
drugih govornika, koji obično o toj stvari pređe govoriše, da bi sprečio
jednom za svagda ponavljanje svega onog, što je već hiljadu puta
rečeno. Ustane Demosten, te je sad govorio besedu kojom je započeo svoju
svetsko-istorijsku ulogu, govorio prvu besedu svoju protiv Filipa —
tako zvanu prvu filipiku. Od tog doba nastaje ona navek znamenita borba,
u koju se Demosten upustio za slobodu helinsku protiv onoga čudovišta
ljudskoga — kralja Filipa, — i kojoj ima svet da zahvali čitav niz
najdivnijih beseda, što su ikada govorene; nastaje borba, koju je
Demosten vodio jednim jedinim oružjem, slobodnom rečju, no ipak tako
silno i snažno, da je sam Filip imao običaj više puta da reče: on vodi
rat samo sa Demostenom, a ne sa Atinjanima. U prvoj filipici baca
Demosten krivicu zbog tadanjeg rđavog položaja ne samo na pređašnje
savetnike i vojvode narodne, već i na sam narod.
|