Milošijada - Jevta Popović (1829)

Milošijada - Jevta Popović (1829)
Artikal: 23790 : Tezina: 0.2 kg
Zalihe: 0 u zalihama
Izdavač: Josif Milovuk
Opis: 1. izdanje (cenzurisano), Razna dela Jevte Popovića III, Budim 1829, tvrdi nakn. polukožni povez, stanje vrlo dobro *, str. 300+književne vjesti, vidi opis i slike

0 RSD

Dodaj na listu

O Jevti Popoviću, srpskom trgovcu iz Trsta se veoma malo zna, nema ga u starim i novim enciklopedijama.O čoveku koji je objavio prvo ćirilično izdanje Gundulićevog "Osmana"(Osmanida Budim 1827) i "Milošijadu" 1829. Vukovim pravopisom znamo da je rođen 1791. a umro 1832. godine. Bio je poreklom iz Srema. Osim što je bio uspešan trgovac bavio se pisanjem i izdavanjem knjiga. Popović je bio u kontaktu sa svim značajnijim srbima tog vremena koji su stalno ili povremeno živeli i radili u Trstu i Veneciji, kao što su: Dositej Obradović, Vuk Karadžić, Joakim Vujić, Pavle Solarić, Vićentije Rakić, German Anđelić, Gerasim Zelić, Lukijan Mušicki, Matija Ban.
* na naslovnoj strani ovog primerka reparirane ivice. Knjiga je u originalnom stanju i formatu, nije obrezana. Unutrašnjost vrlo dobro 4+/skoro odlično. Poslednji list zaprljan.
Treba napomenuti da je Jevta Popović pripremio izdanje "Suza Radmilovih" (1826) Vladislava Menčetića - to je prva knjiga štampana Vukovom azbukom koju nije on izdao. U predgovoru "Milošijade" sam Popović piše: "Pisao sam ovo djelo novom azbukom srpskom, što sam sudio, da je mlogo pravija za srpski jezik (a osobito za stvari skladovne) od svake stare Azbuke, koju su Srblji do sada upotrebljavali...", dalje "obrisala cenzura".

Jevta Popović napisao je u Trstu, a izdao Josif Milovuk 1831. u Pešti i "Sveslavije ili Panteon" u tri sveske: I. Dušan II. Knez Lazar car srpski III. Miloš Obilić. (Свеславије или Повјесница добродјетелни и сјајни Србаља)

Zabeležen je i razgovor između Jevte Popovića i Sime Milutinovića Sarajlije (Srpsko nasleđe, istorijski spisi, broj 9. 1998):

U Trijestu se zadrži mesec dana kod poznanika i prijatelja. Tu se tada desi i Mušicki. Razgovarajući se jednom, "a za sofrom punom", o njegovim pesmama, rekne mu Jevta Popović:

Toprv posad od tebe se ište,

Dramu koju da sočiniš serbsku -

a Sima odgovori:

Već da, rečem, Miloš Obilića

Tragediju ako b' uzmogao,

Da preduzmem pokušati sreću,

Njegov slučaj u duši m' je svagda,

Nejma drugog, za kog tolik marim

U svoj staroj našoj povjestnici.