Poučenije govoreno E.Š.M. prilikom kanonične posete svoje eparhije 1855 god. - Mihailo Jovanović episkop (1859)

Poučenije govoreno E.Š.M. prilikom kanonične posete svoje eparhije 1855 god. - Mihailo Jovanović episkop (1859)
Opis: Beograd 1859, meki povez iz epohe, stanje vrlo dobro 4+, str. 16, ćirilica
Zalihe: 0 u zalihama
Artikal: 38508 : Težina: 0.06 kg

5 990 RSD



E.Š.M. su inicijali koji znače Episkop Šabački Mihailo (Jovanović).

Mihailo Jovanović (1826-1898) je bio episkop šabački i mitropolit beogradski. Početkom oktobra 1854. izabran je za episkopa šabačkog, a 11. oktobra proizveden za arhimandrita studeničkog. Hirotonisan je za episkopa u beogradskoj Sabornoj crkvi 14. oktobra, a već 19. oktobra ustoličen je u Šapcu.

Episkop Mihailo upravljao je Šabačkom eparhijom blizu pet godina. U Šapcu je Mihailo počeo svoj plodni i raznovrsni nacionalni rad, koji ga je vremenom učinio najistaknutijom ličnošću savremenoga mu srpstva i, svakako, jednom od najistaknutijih srpskih političkih ličnosti druge polovine XIX veka.

Mitropolit Mihailo je upravljao crkvom u Srbiji za vreme vlade četiri Obrenovića: Miloša, Mihaila, Milana i Aleksandra. On je, po dinastičkom uverenju, bio Obrenovićevac, ali je sa vladarima ove dinastije (osim Aleksandrom) imao velikih nezgoda i teško sa njima izlazio na kraj.

Pored svojih mnogih crkvenih poslova, mitropolit Mihailo je stigao da se bavi i naučnim radom koji je bio raznovrstan i obiman. Objavio je 1860. godine u Beogradu knjigu propovedi "Pastirska poučenija", koju je posvetio gospodaru Milošu Obrenoviću. Njegovom zaslugom i trudom pojavilo se treće izdanje Srbljaka u Beogradu 1861. godine, koje je u odnosu na druga dva ranija izdanja imalo deset novih službi. Takođe je izdao službu sv. apostolima Kirilu i Metodiju, a napisao je službe sv. Stefanu Piperskom i Petru Cetinjskom i pojedine činove koji su našli mesta u štampanom Dopolniteljnom trebniku. Imajući u vidu celokupni književni rad mitropolita Mihaila, Stevan Dimitrijević ga je smatrao ocem „nove bogoslovske nauke i literature srpske“. 

Umro je 5. februara 1898. i sahranjen u beogradskoj Sabornoj crkvi.