Vuk Stef. Karadžić – Narodne srpske pjesme I-IV (komplet 1823–1833)
VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ – NARODNE SRPSKE PJESME (1823–1833)
PRVO IZDANJE – KOMPLET U ČETIRI KNJIGE
Lajpcig, 1823–1824. / Beč, 1833.
Iz biblioteke Jovana Joce Vujića iz Sente, jednog od najznačajnijih srpskih kolekcionara i mecene.
Izuzetno retko prvo izdanje Vukovih Narodnih srpskih pjesama u četiri knjige, objavljeno u periodu od 1823. do 1833. godine, sačuvano kao celina u originalnim povezima prve polovine XIX veka.
Pred nama je jedno od temeljnih dela srpske književnosti i kulture, u svom prvobitnom izdanju, sa sve četiri knjige jednakog formata, neobrezanim knjižnim blokovima i originalnim bakrorezom „Ercegovac pjeva uz gusle“, koji u mnogim sačuvanim primercima druge knjige nedostaje.
Poseban bibliografski i kolekcionarski značaj ovog kompleta predstavlja njegovo poreklo: sva četiri toma potiču iz čuvene biblioteke Jovana Joce Vujića (1863–1934) iz Sente, kolekcionara, bibliofila, mecene i jednog od najvećih srpskih dobrotvora. Na naslovnim stranama sačuvani su originalni pečati njegove biblioteke.
Komplet prvog izdanja izuzetna je pojava na domaćem antikvarnom tržištu. Kao celina, prvi put se nalazi u ponudi naše ili bilo koje druge knjižare u Srbiji.
Bibliografski podaci i redosled objavljivanja
Prvo četvorotomno izdanje Narodnih srpskih pjesama ima jednu zanimljivu bibliografsku osobenost: knjige nisu izlazile redosledom kojim su numerisane.
Vuk je najpre, 1823. godine, u Lajpcigu objavio drugu i treću knjigu, zatim 1824. godine prvu knjigu, dok se završna, četvrta knjiga pojavila tek 1833. godine u Beču.
Knjiga prva – 1824.
Narodne srpske pjesme, skupio ih i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić. Knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme.
U Lipisci (Lajpcigu), u štampariji Brejtkopfa i Ertla, 1824.
Prva knjiga obuhvata narodno lirsko pesništvo: ljubavne, svadbene, porodične, obredne, običajne i druge pesme koje svedoče o svakodnevnom životu, verovanjima, osećanjima i običajima srpskog naroda.
Posebnu vrednost ima opširan Vukov predgovor, značajan izvor za proučavanje njegove klasifikacije usmene poezije, načina sakupljanja narodnih pesama i shvatanja narodnog stvaralaštva.
Iako numerisana kao prva, ova knjiga je štampana godinu dana nakon druge i treće.
Knjiga druga – 1823.
Narodne srpske pjesme, skupio ih i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić. Knjiga druga, u kojoj su pjesme junačke najstarije.
U Lipisci (Lajpcigu), u štampariji Brejtkopfa i Ertla, 1823.
Jedan od najznačajnijih delova Vukove zbirke, posvećen najstarijem sloju srpske epske poezije, srednjovekovnoj istoriji, predanjima i junacima nacionalne tradicije.
U ovoj knjizi nalaze se pesme koje su postale nezaobilazni deo srpskog književnog i kulturnog nasleđa, uključujući pesme o srednjovekovnim vladarima, kosovskom predanju i drugim važnim događajima i ličnostima.
Primerak sadrži originalni bakrorez „Ercegovac pjeva uz gusle“, jednu od najpoznatijih likovnih predstava srpske usmene književnosti XIX veka. Na ilustraciji je prikazan guslar u narodnoj nošnji, okružen slušaocima pod krošnjom drveta.
Bakrorez je izrađen prema Vukovim uputstvima. U literaturi se pominje i pretpostavka da je lik guslara oblikovan prema samom Vuku Karadžiću, mada takva identifikacija nije pouzdano dokazana.
Očuvanost ove ilustracije naročito je važna za bibliografsku potpunost i kolekcionarsku vrednost druge knjige.
Knjiga treća – 1823.
Narodne srpske pjesme, skupio ih i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić. Knjiga treća, u kojoj su pjesme junačke poznije.
U Lipisci (Lajpcigu), u štampariji Brejtkopfa i Ertla, 1823.
Treća knjiga nastavlja Vukovo predstavljanje srpske epske tradicije, obuhvatajući pesme koje pripadaju poznijim istorijskim razdobljima, naročito vremenu osmanske vlasti, hajdučkim predanjima i junačkoj usmenoj poeziji.
Zajedno sa drugom knjigom, predstavlja jedan od najvažnijih ranih štampanih korpusa srpske epske književnosti.
Knjiga četvrta – 1833.
Narodne srpske pjesme, skupio ih i na svijet izdao Vuk Stef. Karadžić. Knjiga četvrta, u kojoj su različne junačke pjesme.
U Beču, u štampariji Jermenskoga manastira, 1833.
Završni tom prvobitnog četvoroknjižja, objavljen deset godina nakon druge i treće knjige.
U njemu Vuk donosi junačke pesme novijih vremena, među kojima su naročito značajne one povezane sa borbama za oslobođenje, srpskim ustancima i crnogorskom istorijom.
Knjiga sadrži štampanu posvetu knezu Milošu Obrenoviću, tadašnjem vladaru Srbije, što joj daje dodatnu istorijsku dimenziju.
Njen predgovor predstavlja dragoceno svedočanstvo Vukovog književnog i sakupljačkog rada, ali i evropske recepcije srpske narodne poezije. U njemu se Vuk osvrće na prikaze svojih ranije objavljenih zbirki u nemačkoj naučnoj štampi.
Književnoistorijski značaj
Vuk Stefanović Karadžić započeo je objavljivanje narodnih pesama još 1814. godine, kada je u Beču štampao Malu prostonarodnju slaveno-serbsku pjesnaricu, a naredne godine i Narodnu srpsku pjesnaricu.
Međutim, tek objavljivanjem Narodnih srpskih pjesama od 1823. do 1833. godine nastaje veliko, sistematski organizovano četvorotomno izdanje koje će postaviti osnove za sve kasnije Vukove zbirke narodnog pesništva.
Ovim delom srpska usmena književnost dobila je svoje mesto među značajnim ostvarenjima evropske književne kulture.
Vuk nije samo beležio pesme koje su se vekovima prenosile usmenim putem. On ih je prikupljao od narodnih pevača, upoređivao njihove varijante, birao tekstove za objavljivanje i sistematizovao ih prema vrstama, temama i istorijskim razdobljima.
Njegov rad sačuvao je od zaborava izuzetno vredan deo narodnog stvaralaštva, a istovremeno pokazao izražajne i umetničke mogućnosti srpskog narodnog jezika.
Značaj ovih izdanja prevazilazi granice nacionalne književnosti.
Upravo u vreme njihovog objavljivanja, Vuk je bio u neposrednom kontaktu sa vodećim evropskim intelektualcima i književnicima, među kojima su bili Johan Volfgang Gete i Jakob Grim.
Tokom boravka u Nemačkoj 1823. godine susreo se sa obojicom, a Geteu je, posredstvom lajpciške knjižare, poslao i treću knjigu svojih narodnih pesama.
Geteovo interesovanje za srpsku narodnu poeziju i Grimov doprinos njenom predstavljanju nemačkoj javnosti svedoče o međunarodnom značaju Vukovog rada.
Zbog toga Narodne srpske pjesme iz 1823–1833. godine nisu samo dragoceno prvo izdanje jednog književnog dela. One predstavljaju i neposredno materijalno svedočanstvo jednog od presudnih razdoblja u istoriji srpske književnosti, jezika i kulture.
Poreklo primeraka – biblioteka Joce Vujića iz Sente
Izuzetnu vrednost ovom kompletu daje činjenica da potiče iz biblioteke Jovana Joce Vujića (1863–1934), jednog od najznačajnijih srpskih kolekcionara, mecena, bibliofila i čuvara nacionalne kulturne baštine.
Joca Vujić rođen je u Senti, u uglednoj i imućnoj porodici. Tokom više decenija sistematski je sakupljao stare i retke srpske knjige, rukopise, istorijska dokumenta, umetničke slike, grafike i predmete od nacionalnog značaja.
Njegova privatna biblioteka i muzej u Senti predstavljali su jednu od najdragocenijih zbirki srpske kulturne baštine nastalih radom pojedinca.
Vujić je naročitu pažnju posvećivao staroj srpskoj knjizi, dokumentima iz nacionalne istorije i delima srpskih umetnika XIX veka.
Svojim donacijama i zaveštanjima obogatio je fondove najznačajnijih srpskih kulturnih i naučnih ustanova, među kojima su Univerzitetska biblioteka u Beogradu, Narodni muzej i Matica srpska.
Njegovom zaslugom sačuvane su hiljade knjiga, rukopisa i dokumenata od neprocenjivog značaja za proučavanje srpske istorije i kulture.
Sva četiri toma ponuđenog kompleta nose pečat „Biblioteka Joce Vujića u Senti“.
Ovo vlasničko obeležje predstavlja neposredan materijalni dokaz pripadnosti primeraka jednoj od najpoznatijih privatnih biblioteka u srpskoj kulturnoj istoriji.
U antikvarnoj i bibliofilskoj praksi, dokumentovana provenijencija, odnosno istorija vlasništva nad određenim primerkom, predstavlja jedan od važnih činilaca njegovog kulturnog, istorijskog i kolekcionarskog značaja.
U ovom slučaju, bibliografska vrednost prvog izdanja povezana je sa istorijom jedne izuzetne srpske kolekcije.
**Povez, očuvanost i kolekcionarska vrednost
Komplet je sačuvan u četiri originalna poveza iz prve polovine XIX veka, sa koricama presvučenim dekorativnim mramoriranim papirom i hrptovima ukrašenim zlatotisnutim linijama i brojevima tomova.
Sva četiri toma imaju istu visinu i ujednačen spoljašnji izgled, čime čine skladnu i vizuelno jedinstvenu bibliografsku celinu.
Ova okolnost posebno je značajna zato što su knjige štampane u različitim godinama, a završni tom čak i u drugom gradu, deset godina nakon prvih lajpciških izdanja.
Kod starih višeknjižnih izdanja, primerci sačuvani na tržištu često su povezivani kod različitih knjigovezaca, što je vremenom dovelo do razlika u formatima, vrsti poveza i stepenu obrezivanja knjižnih blokova.
Zbog toga se pri naknadnom sastavljanju kompleta veoma često nailazi na tomove različitih dimenzija, sa neujednačenim koricama i nejednakim marginama.
Kod ponuđenog kompleta sve četiri knjige su iste veličine, u ujednačenim povezima iz epohe, a knjižni blokovi nisu obrezivani.
Posebno izdvajamo očuvan originalni bakrorez sa predstavom guslara u drugoj knjizi, čije odsustvo kod pojedinačnih primeraka znatno umanjuje njihovu bibliografsku potpunost i kolekcionarsku vrednost.
Povezi pokazuju tragove upotrebe, sa habanjem po ivicama, uglovima i hrptovima, uz mestimična oštećenja površinskog materijala. Na papiru su prisutne starosne fleke i neravnomerna patina, karakteristične za knjige ovog perioda.
Pregledajte deset priloženih slika kompleta u galeriji.
Izuzetna retkost na antikvarnom tržištu
Pojedinačne knjige ovog izdanja izuzetno se retko pojavljuju u prodaji, dok je pronalaženje kompleta od sva četiri toma u istovetnim povezima iz epohe, jednakog formata, bez obrezivanja, sa očuvanom ilustracijom i značajnim poreklom, skoro pa nemoguće.
Upravo zbir svih ovih osobina daje ponuđenom kompletu njegov izuzetan kolekcionarski značaj.
Ovo nije naknadno sastavljen niz od četiri različita primerka, već ujednačena bibliografska celina koja je pripadala jednoj od najznačajnijih srpskih privatnih biblioteka.
Komplet je predstavljen i u reportaži Forbesa Srbija od 15. marta 2026. godine, posvećenoj tržištu retkih knjiga i najznačajnijim primerima srpskog antikvarnog izdavaštva.
Reč je o izdanju koje po svom značaju pripada istoriji srpske knjige, a po retkosti, očuvanosti izvorne celine i dokumentovanoj provenijenciji predstavlja izuzetno redak predmet privatnog kolekcionarstva.
Prvo četvorotomno izdanje Vukovih „Narodnih srpskih pjesama“, 1823–1833, komplet od četiri knjige u originalnim povezima iz epohe, sa neobrezanim knjižnim blokovima, originalnim bakrorezom i pečatima biblioteke Joce Vujića iz Sente.
